informatika

zvuk

Zvuk je ljudska percepcija nestalnih podražaja nastalih kao posljedica promjene razine tlaka koja se širi elastičnim medijem u kojeg je uronjen opažač (slušatelj). Te promjene tlaka nastaju zbog titranja molekula medija (zrak, voda...) koje su zbog vanjskog utjecaja (sile) izbačene iz ravnotežnog položaja. Zvuk se širi zbog elastične veze među molekulama medija. U plinovima i tekućinama valovi zvuka su isključivo longitudinalni (tj. šire se u istom pravcu u kojem se gibaju čestice medija pri titranju), dok u čvrstim tijelima valovi mogu biti također transverzalni, tj. čestice medija mogu titrati i okomito na pravac širenja vala. Zvuk se ne može širiti kroz vakuum.

Frekvencija („visina“) zvuka se mjeri u hercima (Hz).

Glasnoća zvuka se često izražava u decibelima, iako ju je moguće izraziti i preko snage koju zvuk nosi (W, W/m², W/srad), ili kao efektivni ili maksimalni iznos promjene tlaka u odnosu na tlak neporemećenog sredstva u kojem se zvuk širi (Pa).

Decibel je bezdimenzionalna, logaritamska mjera odnosa dviju veličina, te je potrebno odrediti iznos referentne veličine. Standardno se razina zvuka u decibelima prikazuje u odnosu na referentni iznos od 20 µPa koji načelno odgovara pragu čujnosti, pa se to obično naznačuje dodatkom SPL (engl.: Sound Pressure level). Na primjer, šapat ima 30 dB(A)_SPL, govor 60 dB(A)_SPL, buka 90 dB(A)_SPL, a za zvuk inteziteta 120 dB_SPL kažemo da je granica boli. Kod izražavanja glasnoće uzima se u obzir da ljudsko uho nije jednako osjetljivo na sve frekvencije. Stoga su definirani težinski faktori kojima se određuje s kojim značajem se pojedina frekvencija uzima u obzir kod mjerenja glasnoće zvuka. Za ljudsko uho su ti težinski faktori dati kao „krivulja A“ (prema standardu EN 61672-1/-2), a mjerenja zasnovana na tim težinskim faktorima se označavaju kao dB(A), a ponekad i kao dBA ili dB_A.

Decibel je mjerna jedinica izvedena iz jedinice bel (B) - nazvan tako u čast A.G. Bella, izumitelja telefona - no iz praktičnih se razloga koristi deset puta manja logaritamska mjera decibel (dB).

 Zanima me dali zaista ljudsko uho moze cuti zvuk od 20 HZ ili nize,i do koje najvise frekvencije se moze cuti,ja sam kad smo u tv,posto tamo radim,dobili audio mixetu Behringer,dobili i cd disk sa razlicitim instrumentima-odnosno razlicitim frekvencijama kao i test tonovi sinewave od 20Hz-20 kHz,koristio sam slusalice filipsove koje navodno mogu da reprodukuju taj frekventni opseg,i preko kompjutera,mislim da je zvucna karta sound blaster,tako da i ona trebalo bi da propusta taj frekvencijski opseg,zanimljivo je da frekvencija iznad 15kHZ se ne cuje,dok 20HZ se cuju,taj disk sam isprobao i kod mene kuci na dvd i aktivnim altec 5.1 kutijama,i one su reprodukovale taj test ton od 20 Hz,ali visoke opet oko 15 kHz,probao sam i na druge,zvucnike i pojacala i isto,dali to znaci da mi otprilike cujemo do oko 15 kHz,slusali su i drugi,znaci nisam samo ja slusao,drugo u sound forgu-programu postoji nesto slicno kao test-ton generator, za zvuk od 1Hz-22kHz,zanimljivo je da se na zvucnicima cuje frekvencije od 9 Hz?,naravno moraju kutije da se pojacaju skoro do kraja,i to vise lici na neko brundanje,dali je to zaista frekvencija od 9 HZ ili ne neznam,ali me zanima posto sam cuo da najnizu frekvenciju od instrumenata proizvodi crkvene orgulje -od 16 HZ,a najvisi pikolo od 15-16 kHz,ne znam dali je to tacno,zanima me kolika je najniza frekvencija bas gitare ili bubnjeva,i dali ima svrhe uopste govoriti o 20 Hz ili 20 kHz,ako mi to ne cujemo ili ako se to uopste ne snima u studijima za muziku,ako je prosecan frekventni opseg u nekom orkestru od 40 Hz- 15 kHz,cemu onda onih 20Hz i 20 kHz,ljudi postoje li instrumenti muzicki koji to mogu da reprodukuju.

Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.